Jednostavno mi nekad dodje da se ubijem jer jednostavno imam osijecaj ko da ne pripadam ovom svijetu. Nezz jednostavno ta sva zjbvnja ne mogu više trpit, sva ta sranja koje mi razred govori. Makar znam da sam puno vrijedniji od njih i znam da nikada neću past na toliko nisku granu kao oni. Znam da taj samouvjereni stav zna bit loš, ali anyway me boli briga za njih. Ja kao što cijelo vrijeme govorim imam ponos kojeg oni nemaju. Neću se promijenit, jednostavno se neću promijenit zbog toga što znam da je to kriv put, a kaj je najbolje od svega toćno znam da bi oni htjeli biti takvi kakav sam ja :)!

ISUSE DRAGI BOŽE JA SAM DANAS SRETAN!!! Po prvi put nakon pocetka ovog polugodista. Napokon došlo proljeće, danas su me zjbvali u školi, ali me boli briga jer oni pokusavaju steč ponos kojeg ja već odavno imam. Samo su ljubomorni, ali ništa mi neće ovi dan pokvarit!!! Isuse zašto ja ovu sreću nemrem češće osjetit, pa ja bi bio sretan, ali ništa nije savršeno nažalost. Zato je ovaj dan najbolji dan u mom životu i nikad ne ću više osjetit takav dan osim na ljetnim praznicima, al' di su oni još...

Kud baš ja, zašto ja, zašto se to meni događa? Opet mi je dan najgori jedina sretna stvar je to što znam da je kraj ovog najgoreg radnog tjedna. Razred me sve više i više živcira, pokušavam shvatit njihove mozgove i njihovo uživanje u zezanju nekog . Ja ću jedan dan puknut ne držim sve u sebi, ali ovo me sve živcira! Kada got bi ušo u razred hahhh evo nam pedera u razredu, evo nam curice u razredu, pa nemogu više ovo izdržat. Kada god bi pokušo nešto reč joj Ivane ajde šuti, ti nemaš pravo glasa, ti si glup, ti si ovo, ti si ono , ja ću poludit. Da ja nemam svoju prefreakin' dobru obitelj i neke the real one frendove ja bi se ubio, ali stvarno. Jednostavno ne znam, ne želim se promijenit zbog tih idiota, kakav sam takav sam ak me namjeravaš prihvatit prihvati me, ako ne onda odbi jer znam da ste ljubomorni.
Pink Fu*kin Perfect

Is this a bad dream or what? Da započnem ovaj dan je bio dobar i loš zapravo je bio više dobar nego loš, ali je opet loš. Zar ja nemogu imat normalne ljude oko sebe??? Moj razred me umara svakim danom sve više i više, fakat ne al sad stvarno ja ću poludit, mrzim ih iz dna duše, prezirem. Kolko je teško da se dogodi jedan normalan dan u mojoj školi jedan dan u kojem ću uživat, a ne da mi je muka otič u školu i pitat se jer mi ovo sve treba, jer mi trebaju ti ljud. Jedino normalno u toj školi su profesori. Ja ne vjerujem da me svaki put moraju zjbvt samo zato jer nosim crno i slušam Avril ja fkt ne želim više provest dan više u tom razredu. Svakim danom se pitam kad idem u školu zar će ovaj dan ponovo trajat ko jedan mjesec.

Ajmo sad na brighter side of this day!!! Profa iz likovnog mi je rekla da se popravljam i da sve ljepše crtam :) hell yeah!!! Trening danas makar su nas treneri ubili, ali društvo isuse ja bi takvo u školi aaaa obožavam ih, onda umjesto engleskog imali povijest . Mislim da bi to bilo to od tih dobrih strana ovog dana :S.

Pišem post u ponoć. Starci nemaju problema s tim valjda. Trenutno uživam u glazbi Evanescence-a nešto predobro. Često pišem koje kakve osobne stvari. Imam dosta svojih pjesama par više ne mogu niti nač zbog previše stvari na kompjuteru, a ne daju mi se kopat stvari po sobi. Obožavam sve što obožavaju mladi except pušenje i opijanje. Največa inspiracija su mi zapravo starci u privatnom životu, a u javnom sigurno Avril Lavigne, ona je ljudi moji postigla ono što je željela i ja želim biti netko i nešto u sportu. Želim čut ono ti si zvijezda našeg sporta ono što je Blanka Vlašić u skoku u vis ili Ivica Kostelić u skijanju. Jednostavno mi je to cilj. Kada sam započeo pisat blog još prije sa 8 godina to mi je bilo ono svaki dan napiši neki post ono makar baljezgo gluposti, ali sada zapravo to i ne želim, sada zapravo želim pokazati ljudima kolko je zapravo važno iznositi mišljenje, nego to sve zadržavati u sebi, te pukneš i onda idu navale koje kakvih emocija from happy to angry from angry to sad and again happy. Like it isn't good at all zbog toga što te to često dovede do svađanja sa svojim bližnjim. Često mi ljudi koje poznam znaju govorit da ja nemam dlake na jeziku što je zapravo istina. Ja nemrem šutit i onda tako kažem svima sve u facu ak to namjeravaš prihvatit prihvati me, a ak ne onda odbi i mnogi kažu da sam tvrdoglav što zapravo i jesam. Nekako je to onaj prvi dojam na mene kojeg ostavim, ali zapravo ja uopće nisam takav ja sam zapravo društven, volim pričat i brzo pričam, ja sam jedno jako sretno djete actually imam odlične roditelje: oca propalog rokera sadašnjeg novinara i majku umjetnicu također novinarku. Jednostavno odrastao sam u okruženju gdje smo mnogo razgovarali i gdje mnogo razgovaramo, gdje svoju kreativnost možemo izrazit u svim oblicima na papiru na kompjuteru, kroz glazbu na klaviru, gitari, kroz pisanje, pjevanje, jednostavno je takva cijela obitelj. Kada bi nas neko pogledo u cijelini reko bi da je to jedna as usuall obitelj, ali svi naši obiteljski prijatelji su onak paf kak si možemo tak sve reč, e pa možemo ak imate problema sa tim boli nas briga.

Jedan jako zanimljiv raznovrstan post malo dugačak sa mnogim temama i tako jednostavno me tolko tema napalo kroz inspiraciju u jednom trenutku da sam moro to napisat :).

Guys what up? Evo sam da znate počeo sam ponovo pisat blog imam sada već 13 godina prije sam imo ovaj blog koji je bio jedan sa ovog današnjeg tinejdžerskog stajališta potpuno djetinjast mine ex blog. Jedino što se nije promijenilo je zaluđenost Avril Lavigne. Bilo je tu svega što nisam zapiso u zadnje vrijeme, ali sam odlučio ponovo voditi jedan blog kao što je ovaj. Moje ljubavi su: 1. Obitelj 2. Avril Lavigne 3. atletika AK Dinamo Zrinjevac 4. Glazba i umjetnost 5. Gitara itd. da ne nabrajam. Bavim se atletikom godinu i pol, disciplina Skok u vis. To mi je ljubav to je ono čime se želim bavit profesionalno, onda ono što želim studirat je menađment za organizaciju koncerata i takvih stvari, te bi htio ići živjeti u Kanadu.

This will be it bye !